Gotovo svaka zemlja sa značajnom znanstvenom bazom dom je istraživača koji su onamo emigrirali. Razlozi su brojni: od bijega od rata ili progona pa do jednostavnog traženja boljih prilika za bavljenje znanstvenim radom. Moj otac, palestinski izbjeglica, bio je jedan takav istraživač. Nakon što je 1948. godine nasilno protjeran iz Jeruzalema u Libanon, preselio se u Sjedinjene Države 1969. kako bi dovršio specijalizaciju kao imunolog na Sveučilištu Iowa u Iowa Cityju. I ja sam jedna od takvih. Napustila sam Jordan 2000. kako bih stekla doktorat iz molekularne biologije na Sveučilištu Iowa.
Odlazak znanstvenika i drugih stručnjaka iz zemalja s niskim i srednjim dohotkom (LMIC – low-and-middle-income-countries) toliko je čest da se taj fenomen naziva odljev mozgova. Očekuje se da će migracije izazvane klimatskim promjenama dodatno povećati taj tok.
Ali istraživači emigranti mogu postati resurs za svoje zemlje podrijetla, ako im se pruži prilika. Globalne i nacionalne znanstvene zajednice trebale bi poticati kretanje suprotno od odljeva mozgova cirkulaciju mozgova, u kojoj se znanstvenici iz dijaspore vraćaju u svoje domovine ili donose nove ideje, znanja i vještine.
Ponavljam, govorim iz osobnog iskustva. Moj je otac 1977. godine otišao u Jordan, gdje je osnovao prvi odjel za internu medicinu na Sveučilištu Jordan u Ammanu. Godine 2005. i ja sam se također vratila u Jordan, gdje sam postavila najsuvremeniji istraživački laboratorij u molekularnoj biologiji i nagrađivani mentorski program za znanstvenice.
Neke zemlje, poput Indije i Kine, već imaju značajne programe za poticanje istraživača na povratak. Na primjer, u lipnju je indijska vlada pokrenula program Vaishvik Bhartiya Vaigyanik koji osigurava stipendije indijskim znanstvenicima u dijaspori koji surađuju s indijskim institucijama i svake godine provode jedan do dva mjeseca u Indiji.
Ali cirkulacija mozgova mora postati raširenija i sustavnija i mora se graditi odozdo prema gore. Kao predsjednik Društva za unapređenje znanosti i tehnologije u arapskom svijetu (SASTA – Society for the Advancement of Science and Technology in the Arab World), organizirala sam Globalnu konferenciju za mreže dijaspore u znanosti, koja je održana online prošlog rujna, i prisustvovao sam Globalnom samitu dijaspore u Dublinu u travnju 2022. godine, koji je organizirala Međunarodna organizacija za migracije, agencija Ujedinjenih naroda. Na tim događajima iskrsnule su tri lekcije za postojeće i buduće mreže dijaspore.
Prvo, izgradite mreže usmjerene odozdo prema gore koje pokreću članovi. Idealno bi bilo da se svaka mreža dijaspore poveže s vladom, znanstvenim agencijama, nacionalnom akademijom i znanstvenom zajednicom u matičnoj zemlji. Ali, kada su mreže usmjerene odozgo prema dolje i birokratizirane, često postavljaju frustrirajuća očekivanja koja su nerealna ili neodrživa za istraživače koje pokušavaju povezati – na primjer, oko pristupa financiranju ili suradnji.
Moje iskustvo pokazuje da su mreže koje pokreću članovi obećavajuća alternativa. U SASTA-i smo učili od uspješnih mreža koje vode članovi kao što je Catalyst2030, globalna grupa posvećena postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja, i Global Young Academy, neprofitna organizacija u Halleu, Njemačka, koja povezuje mlade znanstvenike. Iako ove grupe nisu usredotočene na dijasporu, imaju ravne organizacijske strukture i pokreću ih članovi: svaki sudionik doprinosi na način koji je usklađen s njegovim vlastitim ciljevima.
Drugo, uključite mlade ljude! Na Hašemitskom sveučilištu u Zarqi, u Jordanu, grupa studenata predvođena studentom medicine Ahmadom Jadallahom okupila se 2014. godine kako bi promicala znanstvenu svijest i dobru znanstvenu praksu i istraživanje u zemlji. Bila sam im mentor. Doprli su do znanstvenika iz arapskog svijeta u dijaspori, pozivajući ih da podijele svoje osobne priče o neuspjehu i vodstvu, budu mentori studentima i surađuju na projektima.
To je preraslo u nacionalni, a potom i regionalni pokret pod nazivom Phi. U osam godina Phijeva platforma tečajeva, na kojoj predaju znanstvenici iz dijaspore, educirala je više od 5000 studenata kroz 30 vrhunskih tečajeva o tehnologiji budućnosti i iznjedrila bioinformatičku tvrtku Bionl sa sjedištem u Bostonu, Massachusetts. A sve je to učinjeno na neslužbeni način, ne od strane sveučilišta ili vlada.
Treće, izgradite mreže mreža. Članovi jedne mreže mogu učiti od ostalih. Globalni samit dijaspore iznjedrio je ideju o stvaranju mreže otvorene znanstvenicama iz LMIC zemalja koje su u dijaspori. To bi nadopunilo postojeću Organizaciju žena u znanosti za svijet u razvoju, čija sam predsjednica jordanskog ogranka. Sudionici summita također su stvorili virtualnu zajednicu na Lounjee, aplikaciji za profesionalne mreže, koja će služiti kao meta-mreža za povezivanje znanstvenih mreža dijaspore diljem svijeta. To će omogućiti snimanje i dijeljenje lekcija iz različitih nastojanja i skupina.
Suočavanje s klimatskim promjenama i drugim velikim izazovima zahtijeva suradnju među disciplinama, kulturama, etničkim skupinama, religijama i zemljopisima, spajanje mnogih perspektiva i poticanje kreativnosti i inovacija. Za znanstvenike emigrante, mreže dijaspore također mogu postati bitne žile kucavice moralne i mentalne potpore u teškim vremenima, osobito kada je institucionalna podrška oskudna. Podupirući znanstvenike u dijaspori i povezujući ih s njihovim matičnim zemljama, možemo obogatiti svijet i njegovu znanost – a imamo okvir za to.
Nature 622, 671 (2023)
Izvor slike: American Association for the Advancement of Science (“AAAS”)
Izvor: troplet.ba