Općepoznata i neoboriva činjenica iz Domovinskog rata u BiH jeste da je Hrvatsko vijeće obrane prva legalna oružana sila, koja je pružila otpor i nanijela prvi poraz JNA i srpsko crnogorskom agresoru na Bosnu i Hercegovinu.
Svim sudionicima obrane grada Mostara i okolice, ali i mnogima koji se u tom vremenu nisu zatekli u Hercegovini poznata je i činjenica da se u postrojbama HVO-a, kojem je legalno povjerena obrana Mostara, nalazio i nemali broj Muslimana pripadnika HVO-a koji su zajedno sa Hrvatima, stali u obranu svojih domova, zajedno naoružani i obučeni, zajedno nahranjeni i primali plaće od HVO-a.
Međutim, malo je danas onih koji znaju za ISTINU od 30.06.1993.godine, a protekom vremena i odlaskom onih iskonskih sudionika, branitelja iz tog vremena, te sustavnim prešućivanjem istine od strane Bošnjaka, nastoje se prekrojiti povijesne činjenice obrane grada Mostara.
Dana 30. lipnja 1993. godine tzv. Armija BiH podmuklo, ali i planski, što svjedoče zapisane Naredbe komandanta tzv. Armije BiH iz svibnja 1993. godine, napala je Bijelo Polje, Vrapčiće i Vojarnu Tihomir Mišić (Sjeverni logor) u Mostaru, a pomoć su imali u bošnjačkim pripadnicima HVO-a koji su preko noći izdali svoje suborce i okrenuli oružje prema Hrvatima.
Njih 365 Muslimana – Bošnjaka do tada u redovima HVO-a, preko noći stavljaju crvene oznake na rukave uniformi, okreću oružje koje su dobili od HVO-a prema svojim suborcima Hrvatima i zatvaraju ih na više lokacija u sjevernom dijelu grada Mostara.
Tzv. Armija BiH je iznevjerila HVO i Hrvatski narod općenito, zaboravljajući što su sve HVO i Republika Hrvatska učinile u ratu za bošnjački narod u BiH, a podsjetimo se samo na jedan dio od svega učinjenog.
Republika Hrvatska je primila ogroman broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, Bošnjaka – Muslimana i skrbila o njima u izbjegličkim centrima zajedno sa hrvatskim narodom.
Preko teritorija Republike Hrvatske i prostora pod nadzorom HVO-a došla je sva pomoć u BiH, kako humanitarna, medicinska, tako i vojna.
Tzv. Armija BiH je u Republici Hrvatskoj imala vlastite logističke centre gdje su se održavali razni skupovi političkog karaktera, uključujući i sjednice Vlade BiH za vrijeme ratnog razdoblja.
U Republici Hrvatskoj su utemeljene, obučene i opremljene kompletne postrojbe Bošnjaka, koje su upućene na ratište u BiH (Prvi krajiški bataljun ustrojen je i obučen na zagrebačkom Velesajmu, a 7. krajiška brigada ustrojena je i obučena u mjestu Klana kod Rijeke te upućena na ratište u BiH).
U postrojbama HVO-a bio je velik broj Bošnjaka, oko 30% u cjelini, a bilo je postrojbi HVO-a u kojima su Bošnjaci bili većina. Vojnici HVO-a, bez obzira na nacionalnost, bili su jednako tretirani kad su u pitanju plaća, logistika itd. (Tko bi to naoružavao i opremao budućeg ratnog protivnika?)
Cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj su liječeni pripadnici tzv. Armije BiH, među kojima i oni koji su ranjeni u borbama s HVO-om.
Na žalost, to nije bilo dovoljno već se trebalo proliti još nedužne krvi po ovoj napaćenoj hercegovačkoj zemlji slušajući instrukcije iz Sarajeva.
30. lipanj je DAN SJEĆANJA za Hrvate koji je urezan krvavim slovima na lijevoj obali grada Mostara i Bijelom polju.
Tzv. Armija BiH u dogovoru sa domaćim izdajnicima Bošnjacima iz HVO-a, je u ranim jutarnjim satima izvršila napad na postrojbe HVO-a na potezu Vojarna Tihomir Mišić, Vrapčići i Bijelo polje.
Na tu tužnu obljetnicu, uvijek se sjećamo naših poginulih branitelja koji položiše svoj život zbog IZDAJE dojučerašnjih suboraca, muslimana.
Samo na taj dan poginulo je 11 Hrvata Bijelog polja, a kroz logore tzv. Armije BiH još njih 26 položiše svoje živote.
Povjerenje u dojučerašnje susjede plaćeno je visokom cijenom od 166 zatočenih branitelja i civila raspoređenih u tri logora tzv Armije BiH i to: Skenderove kuće – Potoci, Osnovna škola „Potoci“ i IV. Osnovna škola Mostar.
Oprostiti Da, Zaboraviti Nikada – riječi su svakog preživjelog branitelja i civila nakon 30.06.1993. godine u Mostaru.