Domovinski pokret neslužbeno želi čovjeka koji je po nacionalnosti Srbin za ministra branitelja. Riječ je o hrvatskom branitelju Predragu Mišiću – Peđi, a DP navodno time želi demonstrirati da nema ništa protiv Srba nego samo SDSS-a, stranke koje ne žele ni u vladi ni u vladajućoj većini.
No tko je Predrag Mišić, čovjek koji je bio na listi Domovinskog pokreta, na 3. mjestu u IX. izbornoj jedinici, a sada ga ta stranka želi vidjeti i na mjestu ministra branitelja?
Branio Vukovar, razbijao ćiriličnu ploču
U Domovinskom ratu borio se na hrvatskoj strani. Branio je Vukovar, a javnost ga je upoznala kada je 2013. razbio dvojezičnu ploču s ćiriličnim natpisom na zgradi vukovarske Policijske postaje. Kazao je da je to učinio jer smatra da “ćirilici nije mjesto u Vukovaru dokle god se ne riješi pitanje tisuće ubijenih i nestalih i dok se ne kazne krivci počinjenih ratnih zločina.”
Više o njemu moglo se saznati 2017. godine kada je gostovao u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2.
Tada je bio član Konzervativne stranke koja je bila u vladajućoj HDZ-ovoj koaliciji.
Srbin koji je branio Vukovar na Mitnici i časnički namjesnik Hrvatske vojske ispričao je kako mu je brat na početku rata otišao na drugu stranu – kod srpskog agresora. Tada je rekao kako brata nije vidio ni čuo 26 godina i da će vjerojatno tako ostati zauvijek.
Kratko se čuo s njim 1996. “i nikad više”, kaže, “niti ima potrebe”. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s njime.
“Mira nikad nije bilo u Borovom Selu”
“Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova”, kazao je Predrag Mišić – Peđa.
“S nekim odmakom, mira nikad nije bilo u Borovom selu. Tamo su Ozrenci, deklarirani četnici, i oni nikad neće prihvatiti ovu državu. Dugo si nisam htio priznati da će doći do rata, mislio sam, odrastali smo zajedno, odvojit će se svatko na svoju stranu i otići. Kako sam ja čovjek koji voli čuti i vidjeti, otišao sam u Borovo Selo i vidio sam na stotine četnika i tada shvatio da neće biti dobro”, rekao je.
Pričajući o 1989. godini, otkrio je da je bio zaposlen u privatnoj firmi, a da je supruga radila u Borovu. “Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nisam razmišljao o ljudima u koju je crkvu tko išao. S time nisam imao ni tada, ni sada problema”, rekao je. Kao obitelj su se podijelili na samom početku rata. Supruga i dijete također su mu bili u Vukovaru.
“Moja mati je s mojim polubratom (majka se ponovno udala) bila do 18. studenoga s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor”, dodao je.
Bio na razmjeni u Nemetinu
“Dan 18. studenoga 1991., dan pada Vukovara, pamtim kao dan kad sam umro, nešto je u meni umrlo. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti”, objasnio je. “Odveli su nas na Ovčaru. Tu se umiješala Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac ili Norvežanin iz Crvenog križa je nas 182 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo smo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu”, kazao je Mišić.
Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti. “Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, zdrav, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Na stotine je takvih bilo u Mitrovici, svatko je imao svoju golgotu. Prebili su koga god su stigli. Kad su me 14. 8. 1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu – trajalo je 5-6 mjeseci kad sam se iščupao, no neki nisu”, pojasnio je.
Godine 1997. između Božića i Nove godine vratio se u Vukovar i promašio je kuću jer su sve bile srušene. Vraća se 15. siječnja 1998. kad mu počinje obnova kuća, a obitelj stiže za Božić te godine.
“Pet godina svako ljeto šalje vukovarske mališane na more”
Predrag Mišić nagrađen je 2021. godine nagradom Ponos Hrvatske, objavljeno je na stranicama Grada Vukovara. Kako je tada istaknuto, Mišić svoje slobodno vrijeme i resurse koristi u svrhu pomoći bolesnoj djeci i siromašnijim sugrađanima.
“Predrag Mišić posljednjih 5 godina svako ljeto šalje vukovarske mališane na more. Mnogim obiteljima koje si zbog raznih okolnosti ne mogu priuštiti ljetovanje pomogao je da odu na more uz niz za njih organiziranih aktivnosti, a prošle godine je htio prodati svoj dugo željeni motocikl zbog toga. Motocikl je stavio na aukciju, a sredstva od prodaje namijenio je za ljetovanje 30 mališana iz Vukovara. No, potaknuvši i druge ljude na ovakva djela, motocikl je ostao u njegovom vlasništvu, a skupljeno je dovoljno novaca za sedmodnevno ljetovanje 51 djeteta”, objavio je Grad Vukovar 2021. godine te dodao kako je to samo jedno među njegovim brojnim nesebičnim i dobronamjernim djelima.
DP podržao 2020. godine, rekao je da mu je sadašnji šef Suverenista zabio nož u leđa
Predrag Mišić je DP podržao uoči izbora 2020. godine kad se ta stranka još zvala Domovinski pokret Miroslava Škore i bio je na njihovoj listi. Tada je napustio Hrvatsku konzervativnu stranku (HKS) kazavši da mu je predsjednik te stranke Marijan Pavliček, danas predsjednik Hrvatskih suverenista, “zabio nož u leđa”.
“Dogodilo se to da se gospodin Pavliček boji mog imena na listi i on inzistira kod Miroslava Škore i prijeti da će uništiti koaliciju i sporazum ako ja budem na listi”, otkrio je razloge sukoba i napuštanja HKS-a Mišić.
Mišićevo ime je nominalni šef Domovinskog pokreta spominjao na prošlotjednoj presici, pokušavši objasniti da u toj stranci nemaju ništa protiv Srba nego SDSS-a. Tada je rekao da je Mišić, po nacionalnosti Srbin, bio među njihovim kandidatima na nedavnim izborima. Penava je još dodao da su se on i Mišić slikali ispred kipa još jednog Srbina – Nikole Tesle.