„Meni nema niko pravo oduzeti moje pravo na Banjaluku, na moju Bosnu. Nema pravo. Taj koji to radi on je kriv pred međunarodnim zakonom. A pred Bogom je svakako teški griješnik“, govori u intervjuu „Jedan“ banjalučki biskup emeritus Franjo Komarica.
Biskup Komarica nakon 35 godina biskupske službe odlazi u penziju i prema odluci pape Franje ostavlja Banjolučku biskupiju na upravljanje hercegovačkom svećeniku don Željku Majiću. Komarica je proteklog Božića uputio svoju posljednju poruku kao biskup banjalučki, a za BHRT govori da je tokom svog rada uticao na mnogo strana i volio pomoći. Kaže da su tokom rata ljude iz BiH u inozemstvu posmatrali drugačije nego ljude u drugim dijelovima Evrope. Prepričava i razgovor s jednim biskupom katoličke crkve na nekom od brojnih skopova kojima je prisustvovao:
„Ugrožen je čovjek u mojoj domovini. Vi biskup, ja biskup. Govorimo o ljudskim pravima na velikim međunarodnim skupovima. Pa pobogu, tamo su ljudska prava ugrožena. Nas ne zanima to biskupe, kaže. Pa pobogu, gdje ti je vjerodostojnost, kažem ja biskupu. Zašto mi u Bosni i Hercegovini nismo za vas ljudi? Nemojte tako, nije fer“, prepričava monsinjor Komarica neugodni razgovor sa kolegom biskupom.
Frustrira ga činjenica da su članovi njegove pastve iz Bosanske Krajine protjerani, a 98 posto crkava srušeno na teritoriji gdje nije bilo ratnih djelovanja, te unatoč tome što se na tom prostoru katolici nisu željeli boriti želeći sačuvati dobrosusjedske odnose.
„Ja sam molio i tražio pomoć da obnovimo, u prvom redu ljudima srušene kuće, onima koji su ostali ovdje i onima koji su se željeli vratiti. A crkve su čekale. Javno sam govorio o tome. Citirali su me na više strana, pa su se čudili. Sam pokojni muftija mi je govorio: Biskupe, pa mi gradimo džamije, mi trebamo to obnoviti, crkve graditi, a neka Evropa gradi kuće, neka država gradi kuće… Mi smo ispali ovdje neka statistička greška za državu“, govori za BHRT biskup emeritus Franjo Komarica.
Čovjek koji je Ratku Mladiću pobrkao račune
Franjo Komarica prepričava kako mu je tokom rata rečeno da su katoličke crkve rušene jer su oni koji su radili znali kako su one „srce zajedništva katolika“, pa ako budu uništene bit će uništeno i zajedništvo. Rečeno mu je direktno da moraju otići iz Banjaluke i da je to cilj. To mu je u razgovoru potvrdio izaslanik ratnog zločinca, generala Ratko Mladić koji je došao kod Komarice da „vidi čovjeka koji im je pobrkao račune“.
- Kakve račune generale?
- Pa niste smjeli do sada ostati. Kako ste uspjeli do sad ostati? Mi ne možemo završiti svoju akciju „Spaljena zemlja“. Biskupe, Vi morate ići..
- Pa zašto moramo ići?
- Niste Vi krivi, znamo mi to, ali nama je naređeno da morate ići, svjedoči biskup Komarica.
Imao mnogo želja i htijenja… Bog neke nije dopustio
Komarica kaže da pati jer nije mogao ostvariti sve što je smatrao da treba učiniti. Počeo je prije rata mnoge projekte pastoralne naravi, produbljivanja vjere, jačanja vjere, povezivanja ljudi. Želio je, kaže, graditi osjećaj zajedništva. Želio je vidjeti otvaranje srca jednih prema drugima. Nažalost, kaže, kada je počeo rat „sve je bilo smlaćeno“.
„Imao sam puno želja, puno htijenja, a nije mi Bog pustio. Trudio sam se, Bog zna, a ljudi mi ne moraju vjerovati, da učinim što manje grijeha propustom. Ako mogu učiniti nešto dobro za bližnjega svoga, za opće dobro, trudio sam se da to ne propustim“, govori biskup Komarica.
Komarica: Bože pomozi ljudima tamo gdje se ratuje!
Komarica govori kako ne treba toliko razmišljati o prošlosti, već o tome šta se sada može uraditi za svoju porodicu, za svoga komšiju, za svoga kolegu na radnom mjestu, za svoje dijete u školi, člana druge vjerske zajednice…
„Mogu li ja barem kao vjernik pomoliti se: Bože pomozi onim jadnim ljudima gdje se ratuje! Mi smo proživjeli taj rat, znamo kako je to teško, kako smo se mi osjećali kada smo čuli da neko za nas zna. Da nam je poslao paket pomoći. Te slike, ne može da ti srce ne para. Ne možeš ne osjećati u sebi. Bože ti providi. I to su ljudi. Kako se ponaša današnji čovjek prema tim jadnim ljudima koji su mravi, koje tare današnji čovjek kao mrave. To je za mene strašno. Kataklizma, sunovrat ljudske pameti, ljudskog poštenja, ljudske čestitosti“, govori u intervjuu „Jedan“ banjalučki biskup emeritus Franjo Komarica.