Hrvatska je zemlja prirodnih ljepota. Ta činjenica već je svjetski poznata, a najprepoznatljiviji smo po dalmatinskoj obali, hrani i sportu. Stoga ne čudi da su o Lijepoj Našoj snimljeni mnogi dokumentarni filmovi, koji pokušavaju strancima otkriti nepoznate detalje i povijest naše domovine.
U doba moderne tehnologije, nažalost, takve filmove mogu snimiti svi, a ponekad se dogodi i da autori navode potpuno krive informacije. Na jedan takav naišao je i portal Direktno. Dokumentarac, koji možete pogledati na YouTubu pod naslovom “Život u Hrvatsko! Ljudi koji odu ovdje žive dulje! Zemlja čudesnih žena!”, vizualno je svakako kvalitetno snimljen. Međutim, očito je da se autor nije previše potrudio provjeriti informacije koje će otkriti u svome filmu.
Kako navodi u opisu svoga djela, kada pogledate dokumentarac, dobit ćete zanimljive informacije o životu u Hrvatskoj, glazbi, noćnom životu, hrani, životu Hrvata, podatke o klimi, kulturi, tradiciji, običajima, pravilima, zakonima, krajoliku, plažama, gradovima, državljanstvu, vizama, hrvatskim brendovima, studiranju, mogućnostima Erasmusa, prilikama za stanovanje i posao, prirodnim ljepotama i ostalim zanimljivostima.
I dok autor na početku dokumentarca objašnjava naš geografski položaj i osnovne informacije o Hrvatskoj iznio je veliku netočnost u kojoj su ga odmah upozorili u komentarima. Međutim, ispravljanja netočnosti nije došlo. Naime, autor navodi sljedeće: “Hrvatska zastava sastoji se od crvene, bijele i plave horizontalne linije sa šahovnicom te povijesnom krunom hrvatskih regija. Kaže se da je inspiracija za hrvatsku zastavu (točnije navodi za crven, bijeli, plavi, op.a) došla zbog ruske zastave, najvećeg saveznika tijekom Austro-ugarske monarhije u 19. stoljeću”.
Kako je nastala naša trobojnica
Sve što je autor naveo o postanku hrvatske zastave zapravo je historiografski potpuno netočno. Naime, Hrvatsko-mađarski rat 1848. i obrana temeljnih prava hrvatskog naroda pod vodstvom najomiljenijeg bana Josipa Jelačića nametnuo je između ostalog, potrebu stvaranja jedinstvene nacionalne zastave. Nastojeći da hrvatska nacionalna zastava bude državotvorna i prihvatljiva za sve povijesne pokrajine, politički čimbenici nacije okupljeni oko bana Jelačića odlučili su boje hrvatske zastave uzeti iz temeljnih boja sva tri grba Hrvatske Kraljevine. Tako je u dramatičnim danima 1848., kada se iščekivao rat s Mađarima, donesena još jedna značajna nacionalna i heraldička odluka. Stvorena je zastava.
U jedinstvenu zastavu hrvatskog naroda unesene su najprije dvije boje iz povijesnog grba Kraljevine Hrvatske, tj. crvena i bijela. Treća boja nacionalne zastave, plava uzeta je iz povijesnih grbova Kraljevine Dalmacije i Slavonije, budući da je štit grba Dalmacije i grba Slavonije imao plavu boju kao svoje temeljne boje. Prema tome od 1848. i hrvatska nacionalna zastava popularizirat će stari i povijesni grb Hrvatske i raspored njegovih boja: crven, bijeli i plavi, tj. svako diranje u boju prve kocke (crvena boja) hrvatska nacija doživljava kao nasrtaj na svetinju njene trobojnice. Od 1848. popularna šahovnica i iz nje izvedena trobojnica postaju nacionalne svetinje hrvatskog naroda.
Hrvatsku zastavu prvi je proslavio ban Jelačić svojim vojnim i državničkim uspjesima 1848. godine. Kao zajednički simbol nacije nalazimo naš barjak prvi put upotrijebljen kod Zagrebačke narodne garde 1848. Tu je hrvatska zastava bila ne samo prvi put upotrijebljena nego i prvi put ukrašena. Godine 1848. na hrvatskoj zastavi upotrijebljeni su kao ukras združeni grbovi Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Njima je pridodan još jedan heraldički ukras: grb Velike Ilirije.
FOTO: Screenshot/YouTube/Direktno (Ilustracija)
Simboli državnosti
Godine 1860. godina počinje se hrvatska trobojnica češće upotrebljavati u javnom životu nacije. Ona od tada izražava hrvatsku političku individualnost. Njoj će se, zajedno s hrvatskim grbom, pridružiti od 1891. godine himna “Lijepa naša domovino”. U burnoj povijesti hrvatske zastave dobro je zabilježiti i ovaj podatak. Hrvatska zastava je godine 1918., kada je hrvatski narod išao u kraljevinu Jugoslaviju, izabrana kao heraldički ispravna za zastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, dakako, s obrnutim rasporedom boja.
Treba zabilježiti i ovo: godine 1918. ni srpska, ni crnogorska zastava nisu mogle postati zastavom Jugoslavije. Razlog tomu bio je dvojak. Najprije ni srpska, ni crnogorska, nisu imale ni jednog autentičnog povijesnog ni heraldičkog elementa. Zatim Crna Gora i Srbija upotrebljavale su do godine 1918. zastavu koja je bila preuzeta iz ruske narodne zastave (očito je autor spomenutog amaterskog dokumentarca nesvjesno zamijenio Hrvatsku državu sa Srbijom ili Crnom Gorom, op.a)
Burna povijest hrvatske zastave doživjela je 1943. godine još jedan veliki trenutak svoje povijesti. Izabrana je Odlukom AVNOJ-a 1943., a zbog istih razloga kao i 1918., zastavom druge Jugoslavije. Hrvatskoj zastavi s obrnutim rasporedom boja dodana je 1943. godine petokraka zvijezda. Time je hrvatska zastava s preokrenutim redom boja bila i zastavom Socijalističke Jugoslavije sve do 1990. godine. Godine 1990. samostalna i međunarodno priznata Republika Hrvatska Ustavnim je zakonom utvrdila da se njezina zastava sastoji “od tri boje: crvene bijele i plave s grbom Republike Hrvatske u sredini”, i to uobičajenim vodoravnim redom boja.
Istom prigodom utvrđena je zastava predsjednika Republike Hrvatske, koja je “obrubljena tankim rubom naizmjeničnih crvenih i bijelih polja. U sredini zastave na modroj podlozi je znak u obliku povijesnog hrvatskog grba s 25 crvenih i srebrnih polja. Štit krasi vijenac medaljona u kojima su povijesni hrvatski grbovi “(…)”, i to Velike Ilirije, Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre, i Slavonije, a precizirane su i druge sitnije komponente. Stoga, hrvatska zastava nije nastala prema ideji ruske zastava, već upravo suprotno, s njome nema nikakve veze, već je nastala na povijesnom kontinuitetu hrvatske narodnosti i simbolima hrvatskog identiteta.