Piše: Filip Gašpar, braniteljski portal
Unutarnje stanje Izraela SAD komentira pozivima na nove izbore. No, je li rat u Gazi mogao biti i taktički potez Netanyahua u Trumpovoj izbornoj kampanji?
Benjamin Netanyahu duboko razumije kako se političke igre igraju u Washingtonu. Kada je nedavno ukorio Chucka Schumera, glavnog demokrata u Senatu, ističući da Izrael nije “banana republika” i stoga nazvao Schumerov poziv na nove izbore “potpuno neprikladnim”, odglumio je bijes.
Premijer Benjamin izgubio je smjer i stavio svoj politički opstanak iznad interesa države, rekao je utjecajni demokrat Schumer. Toliko je Izraelaca izgubilo povjerenje u vladu u Jeruzalemu nakon 7. listopada, objasnio je.Netanyahu je tada jednako oštro odbacio Schumerove riječi. “Neprikladno je reći drugoj demokraciji da smijeni tamošnje izabrano vodstvo”, rekao je.
Svakako je neobično da se predsjednikov najviši predstavnik u Kongresu miješa u unutarnje poslove bliskog saveznika kao što to jeste Izrael. Ali situacija je daleko složenija nego što se čini na prvi pogled.
Tko se kome zapravo miješa?
Kao najviše pozicionirani židovski političar u Americi, Schumer je na plenarnoj sjednici izrazio stav da je Netanyahuu vlastiti politički opstanak važniji od interesa Izraela. Kritizirao je Netanyahuovu vladu jer više ne zadovoljava potrebe Izraela nakon terorističkog napada Hamasa 7. listopada.
Nakon Schumerovog govora, Joe Biden ga je pohvalio i naglasio da je iznio ozbiljne zabrinutosti koje dijele ne samo on nego i “mnogi Amerikanci”. Predsjednik vjeruje da Netanyahu ne čini dovoljno da zaštiti nedužne civile u Gazi i da se miješa u američku politiku.
Zabrinutost oko nuklearnog sporazuma s Iranom
Netanyahu je svjestan da rat u Gazi politički šteti Bidenu. Vidi li premijer to možda kao nenamjernu korist svoje vojne operacije? Služi li ovo kao doprinos izbornoj kampanji Donalda Trumpa? Kao zahvalu za povlačenje iz sporazuma s Iranom, premještanje veleposlanstva u Jeruzalem i priznavanje Golanske visoravni?
Odnos između demokrata i Netanyahua je dugo bio napet. Teroristički napad mogao je samo privremeno prikriti nepovjerenje između dviju strana. Nije prvi put da Netanyahu i republikanci rade zajedno. Godine 2015. pozvao ga je tadašnji predsjednik Zastupničkog doma da pred Kongresom iznese zabrinutost oko nuklearnog sporazuma s Iranom – pokušaja potkopavanja napora Baracka Obame da postigne dogovor s Teheranom.
Javnim izražavanjem zgražanja nad Schumerovim govorom, Netanyahu je podržao republikance i pružio im argumente. Optužuju demokrate za dvostruke standarde: Kako mogu optuživati druge zemlje poput Rusije za panično uplitanje u američku politiku u korist Trumpa, dok sami pozivaju na smjenu demokratski izabrane vlade? Republikanska propaganda koju sada potpiruje Netanyahu tvrdi da demokrati više nisu pravi prijatelji Izraela.
Dvije trećine su demokrati
Izraelsko-američki kompleks nudi dobru izbornu priliku u Sjedinjenim Državama. Republikanci, nekoć stranka naftne industrije koja je morala uzeti u obzir arapske interese, nedavno su se više usredotočili na evangeliste, čija ih uvjerenja posljednjih vremena čine kršćanskim cionistima. Trump, koji je kao predsjednik kritizirao američke Židove koji su glasali za demokrate unatoč njegovoj proizraelskoj politici, sada optužuje stranku da mrzi Izrael.
Takva upitna propaganda, međutim, nema privlačnosti u američkom židovstvu. Propali su i osjetljiviji pokušaji reklamiranja republikanaca. Dvije trećine američkih Židova lojalni su demokrati već tri desetljeća. Biden se zasad ne mora bojati pokreta “Jexodus”, odnosno preseljenja židovskih glasača republikancima, tim više što mnogi od njih teže pravednom rješenju s Palestincima – iako je postalo upitno jel to moguće
Ipak, rat u Gazi označava odlučujuću prekretnicu. Rasprava o tome je li Biden neizravno umiješan u “genocid” nad Palestincima kroz svoju prodaju oružja Izraelu ilustrira koliko se promijenila baza Demokratske stranke. Ne radi se više samo o glasovima “arapsko-amerikanaca” – radi se o mladim glasačima i osnovnom afroameričkom biračkom tijelu koji zahtijevaju promjenu smjera. Ilhan Omar i Rashida Tlaib već su predstavnici ovog krila u Kongresu, gdje kritika Izraela ponekad poprima antisemitske prizvuke, da ne kazem čist antisemitizam.
Mnogi američki Židovi nisu religiozni i često se žene za nežidove, što može dovesti do nestanka židovskog identiteta. Uz to mala šala. Koja je razlika između američkog Židova i Donalda Trumpa? Trump, čija se kći udala za Židova i postala Židovka, ima židovske unuke.
Biden među dvije vatre
Predsjednik Biden ne može zanemariti promjene u staležu. Počelo je s poticajima Netanyahuu da zadrži vojnu proporcionalnost u Gazi. Iz vladinih krugova već postoje prijetnje da Washington možda više neće moći isporučivati ofenzivno oružje. To je izuzetno teško balansiranje. Biden se mora obratiti ljevičarskoj bazi koja je kritična prema Izraelu, jer bi njihova suzdržanost u studenom imala ozbiljne posljedice.
U isto vrijeme, on ne smije uvrijediti one koji su dugo gledali na demokrate kao na proizraelski glas u Washingtonu. Netanyahu pokušava produbiti podjele u stranci, a republikanci ga podržavaju.
Moglo bi se reći da demokrat Schumer utjelovljuje cijelu bliskoistočnu dilemu Joea Bidena.
Ton postaje sve napetiji
Izraelske vojne akcije sve više opterećuju odnose između njih dvoje. U ponedjeljak je Svjetsko vijeće sigurnosti izdalo rezoluciju kojom se prvi put poziva na “momentalni prekid vatre” u Pojasu Gaze. SAD, pravo veta, bio je suzdržan, čime je omogućeno usvajanje rezolucije.
Netanyahu je reagirao odmah nakon glasovanja i u kratkom roku otkazao planirani put izraelske delegacije u Washington – koji je prvobitno zatražila američka strana.
Raspada li se koalicija?
U ponedjeljak je zastupnik oporbene stranke Nova nada Gideon Sa’ar najavio svoju ostavku iz vlade. Razlog je odbijanje premijera Benjamina Netanyahua da ga uključi u ratni kabinet.
Odlaskom stranke Nova nada, koja ima četiri od 120 mjesta u Knesetu, sadašnja koalicija smanjit će se na 72 mjesta. Njegovo postojanje nije ugroženo, ali bi moglo biti da Sa’arova ostavka pobudi dodatne sumnje među ministrima rata Bennyjem Gantzom i Gadijem Eizenkotom o najdesnijoj i najreligijioznoj koaliciji u Izraelu svih vremena.